“Kad ujutro otvorim oči, ponovno sam izgubljen u labirintu boli iz kojeg nema izlaza, i ponovno se sklanjam u šutnju kao ranjeni vuk. U onu tvrdoglavu, mučnu šutnju koja će sa sobom donijeti novu patnju.” Apneja je autobiografija koja sama o sebi više govori, nego što to ja mogu učiniti u petnaestak rečenica recenzije. Stoga se ovaj put nisam odlučila za klasičnu recenziju na blogu, već nešto drugačiji pristup. Lorenzo je Amurro mladić koji svira u bendu, glazba mu predstavlja sve na svijetu, kao i njegova djevojka Johanna. Jednog dana, na skijanju, on doživljava tešku nesreću te ostaje paraplegičar. Iako mu je isprva rečeno kako će moći koristiti ruke, snovi…