-
Isabel Gillies – takvo što događa se svaki dan
Isabel je Gillies živjela san – imala je dvoje krasne djece, uspješnog muža i brižno uređenu kuću s vrtom u malenom sveučilišnom mjestašcu. No, u samo nekoliko mjeseci njezin se život ruši poput kule od karata kad njezin suprug, Josiah, učini preljub.. “Takvo što se događa svaki dan” komentar je njezine kolegice i prijateljice u koji se Isabel ne može samo tako uvjeriti. Dok Josiah naginje novome životu, Isabel skuplja posljednje atome snage kako bi obitelj opstala.. Kada sam prošle godine lutajući bespućima interneta i naišla na ovo djelo te javila sestri da mi ga kupi na Interliberu nisam niti slutila koliko će mi se svidjeti. Temeljeno na istinitoj priči,…
-
Tomislav Šovagović – Rudnik čvaraka
Priča viđena kroz oči dalmatinskog dječaka koji svoje praznike provodi kod djeda i bake na selu u malom slavonskom mjestu…jednostavno mi je razgalila dušu, podsjetila na neke stvari koje sam već zaboravila, osvijetlila uspomene koje su dugo počivale u nekom skrivenom i tamnom kutku mozga. Ne pretjerujem. Sve ove anegdote, a ima ih poprilično, slika su jednog slavonskog sela kakav je on bio prije mnogo godina. Ali, naravno, Slavonija nije jednim klikom postala ovakva kakva je danas. Neke stvari koje su danas izgubljene, u punom sam obliku proživjela i ja, u gradiću Valpovu koji je Tomislavu u to vrijeme bio grad u koji se išlo po isplatu sredstava koje su…
-
Andrea Andrassy – #Prekid, (Skoro) sve što znam do sad
Dosta se rasprave poteglo nedavno kada sam pitala koga volite od hrvatskih influencera.. I baš mi je drago da je tako! Neki su čak rekli kako ne znaju što bi oni to mogli naučiti od “jedne Andree Andrassy”. Pa, istina. Nećete naučiti Pitagorin poučak, niti ćete razmišljati o križarskim ratovima. I svaka čast ako vam je to jedina tematika koja vas interesira, jer moj mozak je u 95% slučajeva toliko opterećen da u onih 5% volim pročitati i nešto što nema dublju svrhu. Naprimjer, što je Grašo odgovorio – ide li u pjesmi dvadeset i DVJE ili dvadeseti vijek Jednu stvar su me moji roditelji učili od malena – osim da…
-
Paul Kalanithi – Dah koji život znači
Nakon Čaja od ruže, pristupila sam još jednoj teškoj temi. Dah koji život znači nezavršeni su memoari neurokirurga Paula Kalanithija. Nije ih završio jer je preminuo za vrijeme pisanja knjige. Završnu je riječ čitateljima uputila njegova supruga, liječnica internistica Lucy. Opet nema klasične recenzije, već moj osvrt. Koliko god bolni memoari bili, na treću više su bili inspirativni i ohrabrujući. Paul je pri kraju teksta napisao da u medicinskoj edukaciji često razmišljaš – gdje ću biti za 5 godina? A ne vrijedi misliti dalje od ručka. I tu me osobno dotaknuo. Na drugoj godini željela sam napustiti fakultet, jedan od argumenata je bio – ne vidim se tu za 5…
- Biografije, autobiografije, Medicinsko nemedicinski kutak, Preporuke, Publicistika, Recenzije, Strane knjige
Adam Kay – Ovo će boljeti
“I tako im rekoh istinu: radno je vrijeme grozno, plaća je grozna, uvjeti su grozni; ne cijene vas, ne pružaju vam podršku, ne poštuju vas i često ste u opasnosti da vas netko napadne. Ali nema boljeg posla na kugli zemaljskoj.” “.. ali ne postoji osjećaj koji se može usporediti s osjećajem da ste spasili nečiji život. Ne čak ni to, pola toga; sama spoznaja da ste nekome promijenili život je dovoljna.” “Istina je, i mislim da je to dio šire slike: pacijenti zapravo ne razmišljaju o liječnicima kao o ljudima od krvi i mesa. Zato su spremni kritizirati nas ako pogriješimo ili ako se naljutimo. Zato će nam odgristi…











