-
Boris Škifić – Pisma iz Vinogradske
“Svaka anestezija na srcu ostavlja ožiljak, a moje se pretvorilo u jedan veliki i duboki ožiljak. Kuca sporo, preskače, nalazi nisu dobri.” Neću pisati antipreporuku, jer ona to u potpunosti nije. Prezirem izraz “sindrom domaćih autora” jer volim domaću književnost te ni tome neću pripisati ovaj osvrt. Jednostavno, knjiga mi nije sjela. Već znate da nemam naviku pisati detaljne recenzije knjiga ovog tipa, ali ne želim niti preskakati osvrte. Prije nego što me sustignu komentari kako nisam shvatila knjigu, i tako dalje, reći ću – moguće da ste u pravu. Nisam kao student završila u bolnici na odjelu Urologije s neizlječivom bolešću. Ali, s druge strane imam iskustva u našem…
-
Paul Kalanithi – Dah koji život znači
Nakon Čaja od ruže, pristupila sam još jednoj teškoj temi. Dah koji život znači nezavršeni su memoari neurokirurga Paula Kalanithija. Nije ih završio jer je preminuo za vrijeme pisanja knjige. Završnu je riječ čitateljima uputila njegova supruga, liječnica internistica Lucy. Opet nema klasične recenzije, već moj osvrt. Koliko god bolni memoari bili, na treću više su bili inspirativni i ohrabrujući. Paul je pri kraju teksta napisao da u medicinskoj edukaciji često razmišljaš – gdje ću biti za 5 godina? A ne vrijedi misliti dalje od ručka. I tu me osobno dotaknuo. Na drugoj godini željela sam napustiti fakultet, jedan od argumenata je bio – ne vidim se tu za 5…
-
Karla Kuzle – Čaj od ruže
Ovu knjigu sam pročitala u dva sata vožnje od Osijeka do Virovitice. Dan poslije, ja još uvijek razmišljam o njoj i teško je složiti misli. Recenziju ću preskočiti jer ne mogu recenzirati nečiji život. A ova knjiga upravo to jest. Karlin život pretočen u pisanu riječ. Njezina je borba sa shizofrenijom opisana tako iskreno i detaljno. I svakako bih ju preporučila svima, kao što je i autorica sama napisala na početku knjige – čak i liječnicima i studentima medicine. Osim njezine vlastite borbe, prikazana je i stigmatizacija mentalnih bolesti, udaljavanja prijatelja, patnje obitelji.. U 2022. godini smo, a još se na mentalnu bolest odmahuje rukom jer nije mononukleoza ili upala…
- Biografije, autobiografije, Medicinsko nemedicinski kutak, Preporuke, Publicistika, Recenzije, Strane knjige
Adam Kay – Ovo će boljeti
“I tako im rekoh istinu: radno je vrijeme grozno, plaća je grozna, uvjeti su grozni; ne cijene vas, ne pružaju vam podršku, ne poštuju vas i često ste u opasnosti da vas netko napadne. Ali nema boljeg posla na kugli zemaljskoj.” “.. ali ne postoji osjećaj koji se može usporediti s osjećajem da ste spasili nečiji život. Ne čak ni to, pola toga; sama spoznaja da ste nekome promijenili život je dovoljna.” “Istina je, i mislim da je to dio šire slike: pacijenti zapravo ne razmišljaju o liječnicima kao o ljudima od krvi i mesa. Zato su spremni kritizirati nas ako pogriješimo ili ako se naljutimo. Zato će nam odgristi…
- Biografije, autobiografije, Medicinsko nemedicinski kutak, Preporuke, Publicistika, Recenzije, Strane knjige
Lorenzo Amurri – Apneja
“Kad ujutro otvorim oči, ponovno sam izgubljen u labirintu boli iz kojeg nema izlaza, i ponovno se sklanjam u šutnju kao ranjeni vuk. U onu tvrdoglavu, mučnu šutnju koja će sa sobom donijeti novu patnju.” Apneja je autobiografija koja sama o sebi više govori, nego što to ja mogu učiniti u petnaestak rečenica recenzije. Stoga se ovaj put nisam odlučila za klasičnu recenziju na blogu, već nešto drugačiji pristup. Lorenzo je Amurro mladić koji svira u bendu, glazba mu predstavlja sve na svijetu, kao i njegova djevojka Johanna. Jednog dana, na skijanju, on doživljava tešku nesreću te ostaje paraplegičar. Iako mu je isprva rečeno kako će moći koristiti ruke, snovi…
-
Petra Dvorakova – Kirurg
Češki provincijski kirurg Hynek Grabl nekoć je radio u velikom kliničkom centru. No, jedan je incident bio dovoljan da se sruši ono što je godinama gradio. Međutim, on je i dalje vješt i profesionalan kirurg kojem se svi obraćaju za savjet. Ono što najviše pati, zbog njegova novog posla, su njegovi obiteljski odnosi. “A medicina je bila pravi eksperiment. Uz onu masu koja se prijavila nisam uopće računao na to da bi me mogli primiti. Ali jesu, i začudo išlo mi je.” No, nisu obiteljski problemi jedino što je mučilo Hyneka. On, naime, nije bio omiljen niti među svojim kolegama liječnicima. Jedina koja je u njega gledala kao u nešto…












