Recenzije
-
Osvrt: Ivana Šojat – Zmajevi koji ne lete
Zmajevi koji ne lete roman je, prije svega, za mlađu populaciju, a ja sam ovaj primjerak posudila od nećaka. Svakako smatram kako ga trebaju pročitati ljudi raznih dobnih skupina. Roman je pisan iz perspektive tinejdžera Marijana koji sa svojim društvom eksperimentira nedozvoljenim supstancama, tzv. osvježivačima. “Ja nisam znao da se može drukčije od onog kako sam mislio da moram.” Iako sam očekivala posve drugačiji koncept romana, uistinu me oduševio, kao i stil pisanja Ivane Šojat. Kao što sam već rekla, roman je pisan u prvom licu i na prvu mi se bilo vrlo lako uvjeriti u tu tinejdžersku perspektivu, no na kraju su neke izjave možda bile “previše zrele” za…
- Beletristika, Domaća književnost, Domaće knjige, Medicinsko nemedicinski kutak, Obiteljski, psihološki, društveni romani, Preporuke, Recenzije
Marina Vujčić i Ivan Ivanišević – Otpusno pismo
Jučer sam završila čitanje ovog epistolarnog romana te sam pustila da se dojmovi slegnu prije nego ih podijelim s vama. S obzirom da je roman pisan od strane dvoje autora i to isključivo u obliku e-mailova i pisama, mislim da je dobro izveden. Iako sam čitala negativne osvrte zbog kičastog stila pisanja, ja to ne bih navela kao manu. Vidi se “razlika” u stilu pisanja Irene, Mladena, Ignjata pa čak i inspektora. A svi poznajemo bar nekoga čije poruke djeluju kao da čitamo nekakvu dramu, zar ne? No, da se vratimo na radnju. Roman govori o liječnici kirurginji Ireni koja organizira tridesetu obljetnicu mature te preko maila stupa u kontakt…
- Beletristika, Obiteljski, društveni, psihološki romani, Preporuke, Recenzije, Strana književnost, Strane knjige
Delphine de Vigan – Prema istinitoj priči
Iako prema riječima nekih drugih bookstagramera najslabiju, sretna sam da vam mogu predstaviti ovu knjigu francuske književnice Delphine de Vigan. Radnja se vrti oko književnice koja nakon objave svoje uspješnice doživljava neviđeni slom. Njezina životna borba ispisana na stranicama ovog romana razlog je zašto tri godine ne može napisati ni slova. Roman je pisan u prvom licu, odnosno čitamo o književnici po imenu Delphine. Ostatak vam radnje neću otkrivati jer mislim što god kažem da će biti spoiler. Na nekoliko mjesta (ali kad mislim nekoliko, mislim na 2-3 mjesta) radnja je za mene bila stvarno zbunjujuća te mi je jedan upitnik ostao nad glavom i nakon završetka romana. “Prema istinitoj…
- Medicinsko nemedicinski kutak, Preporuke, Recenzije, Strana književnost, Strane knjige, Trileri/krimi romani
Patricia Cornwell – Obdukcija
Patriciu vam Cornwell, vjerujem, ne trebam puno predstavljati. No, ako još niste znali za nju, ona je (između ostalog) autorica serijala o slučajevima doktorice Kay Scarpett. Kada sam pročitala da se radi o medicinskom trileru, na prvu sam bila puna skepse. Bojala sam se da će to biti mješavina krimi serije i doktora Housea. No, roman me u potpunosti oduševio! Jedan me od dokaza koji je doktorica otkrila čak naveo na dobar trag. Iako brutalnih opisa, detaljno je opisala postupke kojima je utvrđivala stanje žrtvi. Ono što mi se posebice svidjelo jest činjenica da je autorica u manje od 300 stranica uspjela prenijeti jako puno detalja. Uspjeli smo upoznati nju,…
- Duhovnost, Popularna psihologija, Preporuke, Publicistika, Recenzije, Strana književnost, Strane knjige
Art i Laraine Bennett – Temperament
Kao što sam već nedavno spomenula, krenula sam na jednu formaciju gdje kroz različita predavanja i radionice upoznajemo sebe, svoju narav, karakter..pa i svoj temperament. Iako nas tema temperamenta čeka tek sljedeća dva puta, jučer smo na temelju jednog upitnika otkrivali koji nam je primarni, a koji sekundarni temperament Meni je ispalo da mi je primarni melankolik, a sekundarni kolerik. Što to točno znači i kakvu ulogu ima u mom životu i odnosima potražila sam u ovoj knjizi. Na kraju se knjige nalazi i orijentacijski test vašeg primarnog i sekundarnog temperamenta. On, naravno, ne može zamijeniti prave psihološke testove, ali ja sam isprobala s dečkom i po rezultatima i opisu…
-
Marianne Cronin – Stotinu godina Lenni i Margot
Ova me priča nije niti rasplakala niti nasmijala do suza. Daleko od toga da je bila dosadna, ali nije bila niti očaravajuća. Za one koji još nekim čudom nisu vidjeli sinopsis barem na bookstagramu, Lenni se i Margot susreću na slikarskoj radionici bolnice u kojoj su hospitalizirane te shvate da imaju stotinu godina zajedno. Zbog toga odluče za tih stotinu godina naslikati stotinu slika. Iako sam pročitala recenzije u kojima se svi tope na ovo neobično prijateljstvo, ja moram priznati da mi je upravo ono falilo do kraja romana. Slobodno me krivite, moguće da ja na prijateljstvo gledam drugačije, ali po meni su Lenni i Margot ništa više doli supatnice…
-
Osvrt: Catriona Ward – Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici
Kad sam počela čitati ovaj roman u sklopu putujuća knjiga od @readinglistt1 , nakon dvadesetak stranica mislila sam ga poslati nazad Tajani i ispričati se da ga ne mogu. Onda sam ušla na Goodreads i nisam htjela čitati detaljne recenzije, ali sam vidjela komentar od @damesofbooks da je ovu knjigu teško prepričati bez spoilera. I tu se apsolutno slažem, zbog čega ostavljam samo kratku preporuku. Iako vam se to ne čini tako, u pozadini je romana jedna vrlo ozbiljna i važna tema. Ja iskreno u nju nisam (bila) toliko upućena, odnosno činjenice koje sam znala nisu mi davale uvid kako to izgleda u stvarnom životu. Također, tako kompleksnoj je temi teško pristupiti…
- Ljubavni romani, Medicinsko nemedicinski kutak, Obiteljski, društveni, psihološki romani, Preporuke, Recenzije, Strana književnost, Strane knjige
Osvrt: Victoria Hislop – Otok
Prekrasna priča o ljubavi, bolesti, smrti, ratu i brojnim temama koje su, smještene na Kretu i Spinalongu prije mnogo godina, preslik današnjeg cijelog svijeta u 21. stoljeću. Neću vam pisati klasičnu recenziju na kakvu ste (možda) navikli na blogu, samo ću napisati svoj osvrt te nekoliko najdražih citata – knjiga je tako savršenstvo da bi ju bilo šteta sažeti u nekoliko rečenica recenzije. Oboljeli od lepre na neki su me način podsjetili na aktualnu pandemiju koronavirusom. Podjele, strah, neinformiranost…razdor unutar obitelji, skrivanje zaraze od drugih ljudi. I dok sam čitala o odvođenju majki, djece, prijatelja na Spinalongu, pomislila sam koliko su samo meni teško padale samoizolacije u kojima sam imala…
-
Tomislav Šovagović – Rudnik čvaraka
Priča viđena kroz oči dalmatinskog dječaka koji svoje praznike provodi kod djeda i bake na selu u malom slavonskom mjestu…jednostavno mi je razgalila dušu, podsjetila na neke stvari koje sam već zaboravila, osvijetlila uspomene koje su dugo počivale u nekom skrivenom i tamnom kutku mozga. Ne pretjerujem. Sve ove anegdote, a ima ih poprilično, slika su jednog slavonskog sela kakav je on bio prije mnogo godina. Ali, naravno, Slavonija nije jednim klikom postala ovakva kakva je danas. Neke stvari koje su danas izgubljene, u punom sam obliku proživjela i ja, u gradiću Valpovu koji je Tomislavu u to vrijeme bio grad u koji se išlo po isplatu sredstava koje su…
-
Osvrt: Beth O`Leary – Slučajni cimeri
Ovoga puta nešto kraća “recenzija”, više osobni osvrt. Kao i svakog puta kad nisam sigurna bih li knjigu okarakterizirala kao top ili flop. Knjiga nije loša. Izazvala je nekakve emocije u meni, što automatski nije baš prevelika katastrofa. Ali nešto mi je falilo. Tiffy i Leon su cimeri koji se ne sreću, odnosno njen je krevet po noći jer Leon radi svakodnevno noćne smjene u hospiciju, a Tiffy često dokasna ostaje u uredu uredništva u kojem radi i kući dolazi samo prespavati. Ubrzo oni počnu komunicirati preko post – it papirića. Sam koncept knjige mi je super i baš je osvježenje, također stil je pisanja moderan i lako sam si…


























