Recenzije
-
Andrea Andrassy – #Prekid, (Skoro) sve što znam do sad
Dosta se rasprave poteglo nedavno kada sam pitala koga volite od hrvatskih influencera.. I baš mi je drago da je tako! Neki su čak rekli kako ne znaju što bi oni to mogli naučiti od “jedne Andree Andrassy”. Pa, istina. Nećete naučiti Pitagorin poučak, niti ćete razmišljati o križarskim ratovima. I svaka čast ako vam je to jedina tematika koja vas interesira, jer moj mozak je u 95% slučajeva toliko opterećen da u onih 5% volim pročitati i nešto što nema dublju svrhu. Naprimjer, što je Grašo odgovorio – ide li u pjesmi dvadeset i DVJE ili dvadeseti vijek Jednu stvar su me moji roditelji učili od malena – osim da…
-
Anthony De Mello – Prestanite se popravljati
Kada mi je ova knjiga prvi put došla u ruke, moram priznati da ju nisam “osjetila”. Čitala sam ju mehanički, ne shvaćajući dublju poruku koju ona šalje. U principu mi se sviđala, ali neki glasić u meni mi je rekao “Sada nije vrijeme”. Nakon nekih burnih vremena i izazova koji su uslijedili, napokon sam došla u Prag. Da sam se lijepo provela, to već znate Ali, osim sto sam isprobavala češku kuhinju i istraživala skrivene kutke praških ulica, dosta sam vremena posvetila sebi, točnije razmišljanju u svom životu, odnosima.. Da me netko prije pola godine pitao što ću sljedeće godine nakon diplome, anksiozno bih mu počela recitirati četiri verzije svojih…
-
Ivan Ivačković – Panonski admiral
Prije nego započnem s recenzijom Admirala, želim progovoriti par riječi o ovoj slici. Ova je slika nastala u jednu nedjelju, i iako mi se na njoj ne vidi glava, ona je za mene najsretnija slika ove (prošle) godine. Uslikana je u češkom gradiću Plzenu, a ja sam taj dan osjećala takav mir i spokoj da vam riječima ne mogu opisati. Zamolila sam prijateljicu da zabilježi ovaj trenutak A sada nekoliko riječi o knjizi. Znate da nemam običaj davati ocjene (auto)biografijama, a posebno ne mogu ostati objektivna kada se radi o nekome kao što je to Balašević. Kroz ovu knjigu, točnije emocionalni vodič kroz diskografiju, mi zapravo dublje zadiremo u ono…
-
Boris Škifić – Pisma iz Vinogradske
“Svaka anestezija na srcu ostavlja ožiljak, a moje se pretvorilo u jedan veliki i duboki ožiljak. Kuca sporo, preskače, nalazi nisu dobri.” Neću pisati antipreporuku, jer ona to u potpunosti nije. Prezirem izraz “sindrom domaćih autora” jer volim domaću književnost te ni tome neću pripisati ovaj osvrt. Jednostavno, knjiga mi nije sjela. Već znate da nemam naviku pisati detaljne recenzije knjiga ovog tipa, ali ne želim niti preskakati osvrte. Prije nego što me sustignu komentari kako nisam shvatila knjigu, i tako dalje, reći ću – moguće da ste u pravu. Nisam kao student završila u bolnici na odjelu Urologije s neizlječivom bolešću. Ali, s druge strane imam iskustva u našem…
- Beletristika, Obiteljski, društveni, psihološki romani, Preporuke, Recenzije, Strana književnost, Strane knjige
Milica Vučković – Smrtni ishod atletskih povreda
Podloga ove slike: Prije par dana ulijećem u knjižnicu prije nego mi “zbriše” tramvaj i maltene s vrata govorim knjižničaru: “Dobar dan, vidjela sam da ste dobili Smrtni ishod atletskih povreda, je li slobodna?” Knjižničar *kucka po računalu*: “Da, je, je, ona nam je stvarno nova, samo trenutak” 2 minute (nekom prekratke, nekom tko žuri na tramvaj kao vječnost) kasnije: Wow, kakav naslov. To je roman? Ja: “Tako je, Milica Vučković autor.” Knjižničar: “Moram priznati da ste me malo zatekli, mislio sam da tražite stručnu literaturu o trčanju.” Dva dana poslije, stavila sam ju ispred svih nepročitanih knjiga te sam ju pročitala u nešto više od tri sata. Nisam ju…
-
Osvrt: Alex Michaelides – Nijema pacijentica
Dečko i ja u zadnje vrijeme sve češće prakticiramo zajedničko čitanje. Iako ne čitamo iste naslove, možemo komentirati sadržaje i međusobno si davati preporuke. No, moram priznati da mu nažalost neću preporučiti Nijemu pacijenticu. Ne želim pisati loše ocjene niti negativne recenzije, pogotovo na knjigu koja je većini bila odlična, no svoje mišljenje i osvrt dugujem. Dakle, Nijemu pacijenticu sam pročitala relativno brzo. Dva – tri čitanja po sat i pol i knjiga je završena. Stil je jednostavan, nema puno likova i zapleta i to je nešto što mi se svidjelo. S obzirom da je roman pisan iz perspektive psihoterapeuta, preplitka mi je analiza likova. Na par mjesta sam se…
-
Jasper DeWitt – Pacijent
Moram priznati da sam od Pacijenta imala velika očekivanja te da su ona možda razlog pomiješanih emocija koja imam nakon posljednje stranice romana. U početku mi je bio odličan, oduševila me Parkerova ambicioznost i predanost medicini i psihijatriji. Njegova mi je zainteresiranost za Joeov slučaj bila jasna, koliko god zastrašujuća ona bila. Naime, riječ je bila o pacijentu koji je hospitaliziran od djetinjstva, a svaki terapeut koji je s njim dolazio u kontakt je počinio suicid. Odlična ideja s elementima horora i fantastike. Može li bolje? Pa, prema mom skromnom mišljenju, može! Nakon otprilike 110 stranica, roman me počeo izrazito živcirati. Jedva sam čekala da ga završim. Iako je rasplet…
- Biografije, autobiografije, Medicinsko nemedicinski kutak, Preporuke, Publicistika, Recenzije, Strane knjige
Adam Kay – Ovo će boljeti
“I tako im rekoh istinu: radno je vrijeme grozno, plaća je grozna, uvjeti su grozni; ne cijene vas, ne pružaju vam podršku, ne poštuju vas i često ste u opasnosti da vas netko napadne. Ali nema boljeg posla na kugli zemaljskoj.” “.. ali ne postoji osjećaj koji se može usporediti s osjećajem da ste spasili nečiji život. Ne čak ni to, pola toga; sama spoznaja da ste nekome promijenili život je dovoljna.” “Istina je, i mislim da je to dio šire slike: pacijenti zapravo ne razmišljaju o liječnicima kao o ljudima od krvi i mesa. Zato su spremni kritizirati nas ako pogriješimo ili ako se naljutimo. Zato će nam odgristi…
-
Mini osvrt: Jessica Sorensen – Tajna Elle i Miche
Radnja je pisana iz perspektive Elle, koja nakon majčinog suicida odlazi od oca alkoholičara i brata s kojim je u vrlo napetim odnosima, te sreću pokuša tražiti u Vegasu na koledžu. Tamo susreće svoju cimericu Lilu koja upoznaje samo “novu Ellu”, međutim počinju se puno dublje povezivati tijekom ljetnih praznika. Drugi uvid u radnju dobivamo iz perspektive Miche, mladića iz Ellina rodnog mjesta te njezina najboljeg prijatelja iz djetinjstva. Sagledavajući na istu radnju s njihovih točaka, vidimo njihovu sličnost, ali i njihove različitosti. Spajaju ih njihove disfunkcionalne obitelji, što i je light motiv cijele priče. Kao što niti u realnosti od sedamnaestogodišnjaka ne očekujemo duboku ljubav, tako ju nisam očekivala…
-
Cara Hunter – Izbliza
Roditelji osmogodišnje Daisy Mason prijavljuju njezin nestanak nakon vrtne zabave koja se odvila u njihovu dvorištu. Budući da je djevojčica nestala iz vlastita vrta, istražitelji na čelu s Adamom Fawleyem sumnjaju da ju je oteo netko iz njezina bliskog okruženja. Zraka sumnje pada i na nešto starijeg brata Lea s kojim se Daisy toga dana posvađala na putu iz škole. Zašto ih roditelji toga dana nisu odvezli kao što su to činili svakoga dana? Je li Barry Mason zaista radio prekovremene sate? Kakve tajne skriva njegova prošlost te djetinjstvo njegove supruge Sharon? Što o svemu misli njezina učiteljica te školske prijateljice? Hoće li inspektor Fawley uspjeti razriješiti slučaj, unatoč tome…





















